paraziti od pasa i mačaka kod ljudi

Paraziti od pasa i mačaka kod ljudi: simptomi i kako se prenose

Kućni ljubimci i zdravlje ljudi

Paraziti od pasa i mačaka kod ljudi nisu samo narodna priča. Određene vrste zaista mogu preći sa životinja na čoveka, ali se zaraza najčešće ne događa običnim maženjem niti zato što je neko slučajno progutao jednu mačju dlaku.

Pravi rizik predstavljaju mikroskopska jaja i larve iz izmeta, kontaminirana zemlja i pesak, neoprane ruke, zaražene buve, nedovoljno pečeno meso i neredovna zaštita ljubimca od parazita.

Mogu li psi i mačke preneti parazite ljudima?

Da, određeni paraziti pasa i mačaka mogu zaraziti ljude. To ne znači da će se osoba zaraziti čim pomazi životinju. Prenos zavisi od vrste parazita: neki se unose prljavim rukama, drugi gutanjem zaražene buve, a pojedine larve prodiru kroz kožu iz kontaminirane zemlje ili peska.

Najčešća narodna zabluda

„Ako progutaš mačju dlaku, dobićeš gliste“

Sama dlaka nije parazit i ne može se u organizmu pretvoriti u glistu. Eventualni rizik postoji samo ako su na dlaci ostali mikroskopski tragovi kontaminirane zemlje ili izmeta, ili ako osoba zajedno sa dlakom slučajno proguta buvu koja nosi larvu pantljičare. Problem zato nije dlaka sama po sebi, već ono čime bi mogla biti zaprljana.

U nastavku razdvajamo činjenice od straha i narodnih priča: koji se paraziti zaista mogu preneti sa pasa i mačaka, kako dolazi do zaraze, koji simptomi mogu nastati i kako zaštititi decu i ostale ukućane bez odricanja od kućnog ljubimca.

Kako se paraziti sa pasa i mačaka mogu preneti na ljude preko izmeta, zemlje, buva i hrane
SLIKA 1 — Paraziti se najčešće ne prenose običnim maženjem, već preko kontaminiranog izmeta, zemlje, peska, vode, hrane ili zaraženih buva.

Kako se paraziti sa pasa i mačaka prenose na ljude?

Kada se govori o „glistama od psa“ ili „parazitima od mačke“, često se zamišlja da parazit jednostavno pređe sa životinje na čoveka tokom maženja. U stvarnosti svaki parazit ima sopstveni životni ciklus i poseban put prenosa.

💩

Izmet i prljave ruke

Jaja pojedinih glista izlučuju se izmetom. Do usta mogu dospeti preko ruku, igračaka, posuda, dvorišta ili drugih zaprljanih površina.

🌱

Zemlja i pesak

Parkovi, bašte, dvorišta i nepokriveni dečji peščanici mogu biti kontaminirani izmetom pasa i mačaka.

🪲

Zaražena buva

Pantljičara Dipylidium ne prenosi se običnim dodirom. Čovek se zarazi kada slučajno proguta buvu koja nosi larvu.

🦶

Prodor kroz kožu

Larve zoonotskih ankilostoma mogu ući kroz bosu kožu pri hodanju ili sedenju na kontaminiranom pesku i zemlji.

🥩

Sirovo meso i iznutrice

Nedovoljno termički obrađeno meso može biti važniji izvor pojedinih parazita od samog kućnog ljubimca.

💧

Kontaminirana voda i hrana

Parazitski oblici mogu dospeti u vodu, povrće ili hranu preko kontaminirane zemlje i životinjskog izmeta.

Može li se čovek zaraziti samo zato što je pomazio psa ili mačku?

Obično maženje zdrave i negovane životinje ne znači automatsku zarazu. Međutim, ako su šape ili krzno zaprljani zemljom ili izmetom, mikroskopske čestice mogu ostati na rukama. Rizik nastaje kada se neopranim rukama dodiruju usta, priprema hrana ili jede.

Zato je pranje ruku važnije od opsesivnog izbegavanja svakog kontakta sa ljubimcem.

Mačja dlaka i paraziti: šta se dešava ako je slučajno progutate?

Strah od mačje dlake duboko je ukorenjen u narodu. Često se može čuti da dlaka „ode u pluća“, „napravi glistu“, „stvori cistu“ ili da se od samo jedne progutane dlake dobija toksoplazmoza.

Mačja dlaka je dlaka, a ne jaje parazita. Ona sama ne izaziva toksokarozu, toksoplazmozu ili ehinokokozu. Da bi došlo do parazitske infekcije, u organizam mora dospeti odgovarajući infektivni oblik: jaje, cista, larva ili zaražena buva.

Kada dlaka ipak može biti posredni problem?

Rizik nije u samoj dlaci, već u mogućoj kontaminaciji. Na krznu životinje koja ima dijareju, boravi napolju ili se kreće kroz zaprljanu zemlju mogu se naći nečistoće koje nisu vidljive golim okom.

  • tragovi izmeta oko zadnjeg dela tela;
  • kontaminirana zemlja ili pesak na šapama i krznu;
  • buve, od kojih pojedine mogu nositi larvu pantljičare;
  • delovi pantljičare zalepljeni za dlaku oko analnog otvora.

Zato ljubimca koji ima proliv, buve ili vidljive „komadiće pirinča“ oko zadnjeg dela tela treba odvesti veterinaru, a njegove prostirke i prostor očistiti.

Istina i zablude o mačjoj dlaci, glistama i prenošenju parazita na ljude
SLIKA 2 — Sama mačja dlaka ne pretvara se u parazita. Rizik predstavlja eventualna kontaminacija izmetom, zemljom ili zaraženom buvom.

Koje parazite ljudi mogu dobiti od pasa i mačaka?

Ne prenosi se svaki parazit kućnog ljubimca na čoveka. Najvažniji zoonotski paraziti imaju različite puteve prenosa, simptome i načine dokazivanja.

Toksokara

Toxocara canis i Toxocara cati

To su valjkaste gliste pasa i mačaka. Čovek najčešće unese njihova jaja preko kontaminirane zemlje, prljavih ruku ili predmeta koji su bili u kontaktu sa izmetom.

Larve kod ljudi ne moraju ostati u crevima. Mogu migrirati kroz tkiva i, u ređim slučajevima, zahvatiti oko.

Put prenosa: izmet → zemlja ili površina → neopranе ruke → usta.

Toksoplazma

Toxoplasma gondii

Mačke imaju važnu ulogu u životnom ciklusu ovog parazita, ali čovek se ne zarazi jednostavno zato što je pomazio mačku.

Izvori mogu biti mačji izmet i kontaminirana zemlja, ali i nedovoljno pečeno meso, neoprano povrće i kontaminirana voda.

Poseban oprez: trudnoća i ozbiljno oslabljen imunitet.

Pseća i mačja pantljičara

Dipylidium caninum

Ovaj parazit razbija još jednu čestu zabludu: čovek ga ne dobija gutanjem dlake niti direktnim gutanjem jaja iz izmeta.

Infekcija nastaje kada se slučajno proguta buva koja u sebi nosi larvu pantljičare. Najviše prijavljenih slučajeva je kod dece.

Prepoznatljiv znak: segmenti nalik zrnu pirinča oko anusa ili u stolici.

Ehinokok

Echinococcus granulosus

Pas može biti završni domaćin pantljičare, dok čovek slučajnim gutanjem jaja postaje posredni domaćin.

Rizik je posebno važan tamo gde psi imaju pristup sirovim iznutricama stoke, klaničnom otpadu ili zaraženim lešinama.

Put prenosa: mikroskopska jaja iz psećeg izmeta preko hrane, vode, zemlje ili zaprljanih ruku.

Zoonotska ankilostoma

Ancylostoma vrste

Larve se razvijaju u zemlji ili pesku kontaminiranom izmetom zaraženih pasa i mačaka.

Kod ljudi prodiru kroz nezaštićenu kožu i mogu ostaviti izrazito svrbljive, crvene i vijugave tragove.

Put prenosa: hodanje bosih nogu ili sedenje golom kožom na kontaminiranom pesku.

Giardija

Giardia duodenalis

Može izazvati dijareju, gasove, bolove u stomaku, mučninu i povraćanje kod životinja i ljudi.

Ipak, vrste giardije koje najčešće inficiraju pse i mačke obično nisu iste kao one koje najčešće izazivaju infekciju kod ljudi.

Važno: prenos sa psa ili mačke na čoveka moguć je, ali se smatra malo verovatnim.
Parazit Kako se čovek zarazi? Šta može da zahvati?
Toxocara Gutanje jaja iz kontaminirane zemlje ili sa neopranih ruku Organe, pluća, jetru ili oko
Toxoplasma Mačji izmet i zemlja, ali i nedovoljno pečeno meso i hrana Najčešće bez simptoma; poseban rizik u trudnoći i kod slabog imuniteta
Dipylidium Gutanje zaražene buve Creva
Echinococcus Gutanje jaja iz kontaminirane hrane, vode, zemlje ili sa ruku Najčešće jetru i pluća
Zoonotska ankilostoma Larve prodiru kroz kožu iz zemlje ili peska Kožu, ređe dublja tkiva
Giardia Gutanje parazita iz kontaminirane vode, hrane ili izmeta Sistem za varenje

Koji su simptomi parazita od pasa i mačaka kod ljudi?

Ne postoji jedinstven spisak simptoma koji važi za sve zoonotske parazite. Tegobe zavise od vrste parazita i mesta na kojem se nalazi. Neke osobe nemaju nikakve simptome.

  • bol ili nelagodnost u stomaku
  • dijareja, gasovi i mučnina
  • temperatura i izražen umor
  • kašalj, zviždanje ili otežano disanje
  • svrab i vijugave crvene promene na koži
  • gubitak apetita ili telesne težine
  • uvećanje jetre kod određenih infekcija
  • crvenilo oka, tačkice pred okom ili slabiji vid
  • simptomi slični gripu kod toksoplazmoze
  • segmenti nalik pirinču u stolici kod pantljičare
Posebno važno: iznenadna promena vida, uporan kašalj, izražena bol, dugotrajna dijareja, temperatura, promena na koži koja se širi ili simptomi tokom trudnoće zahtevaju medicinsku procenu. Biljni preparat nije zamena za dijagnostiku takvih tegoba.
Najčešći paraziti od pasa i mačaka kod ljudi i njihovi simptomi
SLIKA 3 — Različiti paraziti mogu zahvatiti creva, kožu, oči, jetru, pluća ili druga tkiva, pa ni simptomi nisu kod svih isti.

Toksoplazmoza i mačke: da li trudnica mora da se odrekne ljubimca?

Ne treba svaku mačku automatski posmatrati kao izvor toksoplazmoze. Rizik se prvenstveno vezuje za kontakt sa izmetom zaražene mačke, kontaminiranu zemlju, neoprane proizvode i nedovoljno termički obrađeno meso.

Mačka može izlučivati parazita određeno vreme nakon infekcije. Izlučeni oblik ne postaje odmah infektivan, zbog čega svakodnevno čišćenje posude sa posipom dodatno smanjuje rizik.

Razumne mere opreza u trudnoći

  • neka posudu sa posipom, kada je moguće, čisti druga osoba;
  • ako to nije moguće, koristiti rukavice i dobro oprati ruke;
  • izmet uklanjati svakog dana;
  • nositi rukavice pri radu u bašti i kontaktu sa zemljom;
  • dobro oprati voće i povrće;
  • meso termički obraditi;
  • mačku ne hraniti sirovim ili nedovoljno pečenim mesom;
  • razgovarati sa lekarom ako postoji sumnja na novu infekciju.

Ehinokok od psa: zašto je važniji izmet nego pseća dlaka?

Kod ehinokoka je pas završni domaćin odrasle pantljičare. Njena mikroskopska jaja izlučuju se psećim izmetom i mogu kontaminirati zemlju, vodu, biljke, šape i predmete u okolini.

Čovek se zarazi kada ta jaja dospeju u usta. To se može dogoditi preko neopranih ruku ili hrane, a ne zato što pseća dlaka sama izaziva bolest. Krzno može biti samo pasivna površina ako je zaprljano kontaminiranim materijalom.

Poseban rizik u seoskim domaćinstvima

Životni ciklus ehinokoka održava se kada pas pojede zaražene sirove iznutrice ovce ili druge domaće životinje. Zato psima ne treba davati sirove iznutrice nepoznatog porekla niti omogućavati pristup klaničnom otpadu i lešinama.

Redovno čišćenje psa od parazita određuje veterinar u skladu sa načinom života, ishranom i rizikom životinje.

Najčešće zablude o parazitima od kućnih ljubimaca

Zabluda

„Svaka mačja dlaka nosi jaja glista.“

Ne. Sama dlaka nije infektivna. Moguća kontaminacija zavisi od higijene, zdravstvenog stanja životinje i kontakta sa izmetom ili zaprljanom zemljom.

Zabluda

„Ako mačka živi u kući, sigurno nema parazite.“

Boravak u kući može smanjiti izloženost, ali ne isključuje buve, sirovu hranu ili druge puteve. Plan zaštite određuje veterinar.

Zabluda

„Ljubimac izgleda zdravo, pa nema parazite.“

Neke zaražene životinje nemaju vidljive simptome. Kod pantljičare se ponekad prvo uoče segmenti nalik pirinču, a ne promena ponašanja životinje.

Zabluda

„Pseće gliste jednostavno pređu na čoveka tokom maženja.“

Odrasla glista ne preskače sa psa na čoveka. Zaraza nastaje kada infektivna jaja ili larve odgovarajuće vrste dospeju u usta ili prodru kroz kožu.

Zabluda

„Svaka giardija kod psa zaraziće i vlasnika.“

CDC navodi da je dobijanje giardije od psa ili mačke malo verovatno, jer vrste koje najčešće inficiraju njih obično nisu iste kao one koje najčešće inficiraju ljude.

Zabluda

„Jedna analiza stolice otkriva sve parazite od životinja.“

Ne. Toksokara se kod ljudi najčešće proverava analizom krvi, toksoplazma serološkim testovima, a ehinokok može zahtevati snimanje i druge preglede. Test zavisi od parazita.

Zašto su deca izloženija pojedinim parazitima?

Deca se češće igraju na zemlji i u pesku, maze životinje, dodiruju lice i stavljaju prste ili predmete u usta. Zbog toga lakše mogu progutati mikroskopska jaja koja se ne vide golim okom.

Mala deca takođe mogu slučajno progutati zaraženu buvu dok se igraju sa ljubimcem, zbog čega se infekcija pantljičarom Dipylidium češće beleži kod dece nego kod odraslih.

Kako smanjiti rizik za dete?

  • pokriti peščanik kada se ne koristi;
  • ne dozvoljavati igru na mestu zaprljanom životinjskim izmetom;
  • prati ruke nakon igre napolju i kontakta sa životinjom;
  • držati nokte kratkim i čistim;
  • redovno kontrolisati ljubimca na buve i crevne parazite;
  • ne dozvoljavati ljubimcu da liže detetu usta i lice;
  • očistiti izmet iz dvorišta bez odlaganja.

Kako proveriti da li je čovek dobio parazite od psa ili mačke?

Izbor testa ne određuje se samo prema tome da li osoba ima psa ili mačku. Lekaru su važni simptomi, kontakt sa izmetom ili zemljom, boravak na selu, putovanja, izloženost buvama, sirovom mesu i zdravstveno stanje ljubimca.

1

Zabeležite simptome i moguću izloženost

Kada su se tegobe pojavile, da li ljubimac ima dijareju, buve, vidljive gliste ili segmente u stolici i da li je bilo kontakta sa zemljom, peskom ili izmetom?

2

Odvedite ljubimca veterinaru

Veterinar bira analizu i odgovarajući preparat za životinju. Nemojte davati nasumične lekove namenjene ljudima ili drugim životinjskim vrstama.

3

Obratite se lekaru zbog simptoma kod čoveka

Pregled stolice koristan je za neke parazite, ali drugi zahtevaju krvne analize, pregled oka, ultrazvuk ili druge dijagnostičke metode.

4

Ne zaključujte na osnovu izgleda stolice

Ostaci hrane, sluz i vlakna mogu ličiti na parazite. Pogledajte vodič paraziti u stolici i potražite stručnu procenu kada postoji sumnja.

Za početno sagledavanje simptoma i faktora rizika možete koristiti informativni kućni test na parazite . Rezultat kviza ne predstavlja dijagnozu i ne može utvrditi koju vrstu parazita osoba eventualno ima.

Kako zaštititi porodicu od parazita kućnih ljubimaca?

Cilj nije da se ljudi plaše svojih ljubimaca, već da se prekine životni ciklus parazita. Najveći efekat imaju dosledne, jednostavne navike.

  • redovne veterinarske kontrole
  • čišćenje od unutrašnjih parazita prema savetu veterinara
  • kontrola buva tokom cele rizične sezone
  • odmah uklanjati izmet iz dvorišta i javnih površina
  • prati ruke posle kontakta sa životinjom i njenim stvarima
  • svakodnevno čistiti posudu sa mačjim posipom
  • ne hraniti pse sirovim iznutricama nepoznatog porekla
  • ne dozvoljavati deci igru u zaprljanom pesku ili zemlji
  • dobro prati voće, povrće i baštenske proizvode
  • ne dozvoljavati ljubimcu da liže otvorene rane i lice
Ako ljubimac ima dugotrajnu dijareju, povraćanje, naduven stomak, gubitak težine, buve, vidljive gliste ili segmente nalik pirinču, potreban je veterinarski pregled. Lečenje samo čoveka ili samo životinje bez kontrole okoline može omogućiti nastavak ciklusa.

Gde se uklapa antiparazitni program?

Laboratorijsko dokazivanje zoonotske infekcije i biljni antiparazitni program nemaju istu ulogu. Kod sumnje na toksokarozu, toksoplazmozu, ehinokokozu, kožne larve ili drugu infekciju koju je čovek mogao dobiti od životinje, potrebno je utvrditi uzročnika i pratiti terapiju koju odredi lekar.

Antiparazitni program predstavlja odvojen biljni pristup zasnovan na kombinaciji crnog oraha, pelina i karanfilića. Program traje 14 dana i uz preparate se dobija precizna tablica korišćenja.

Želite kompletan biljni program umesto nasumičnog korišćenja jedne biljke?

Antiparazitni program objedinjuje crni orah, pelin i karanfilić, ekstrakt crnog oraha 20:1 i jasno uputstvo za svih 14 dana.

Sastav, cenu, iskustva kupaca i način poručivanja možete detaljno pogledati na posebnoj stranici OKP paket .

Pogledajte antiparazitni program

Česta pitanja o parazitima od pasa i mačaka

Da li se gliste mogu dobiti ako se proguta mačja dlaka?

Sama mačja dlaka ne izaziva gliste. Rizik bi postojao samo ako je dlaka kontaminirana infektivnim oblicima iz izmeta ili zemlje, ili ako se slučajno proguta zaražena buva. To nije isto što i tvrdnja da je svaka progutana dlaka opasna.

Mogu li mačke preneti gliste ljudima?

Određene vrste mogu, uključujući Toxocara cati. Ljudi se najčešće zaraze kada jaja iz mačjeg izmeta preko kontaminirane zemlje ili neopranih ruku dospeju u usta.

Da li pseće gliste prelaze na ljude?

Neke vrste pasa mogu zaraziti ljude, ali odrasla glista ne prelazi direktno maženjem. Prenose se odgovarajuća jaja ili larve iz izmeta, zemlje, peska ili preko zaražene buve, zavisno od vrste.

Može li se toksoplazmoza dobiti od maženja mačke?

Samo maženje mačke nije tipičan put prenosa. Rizik se vezuje za slučajno unošenje parazita iz mačjeg izmeta ili kontaminirane zemlje, kao i za nedovoljno pečeno meso, kontaminiranu hranu i vodu.

Da li trudnica mora da izbaci mačku iz kuće?

Samo posedovanje mačke nije razlog za paniku. Važne su mere opreza: da posudu sa posipom čisti druga osoba kada je moguće, svakodnevno uklanjanje izmeta, rukavice, pranje ruku i dobra termička obrada hrane.

Kako izgleda pantljičara koju prenose buve?

Segmenti pantljičare Dipylidium mogu izgledati kao sitna zrna pirinča i mogu se videti oko analnog otvora, na krznu ili u stolici životinje ili čoveka.

Može li se giardija dobiti od psa?

Moguće je, ali CDC navodi da je prenos giardije sa pasa i mačaka na ljude malo verovatan, jer ih obično inficiraju drugačiji tipovi parazita.

Da li analiza stolice otkriva sve parazite od životinja?

Ne. Neki se otkrivaju pregledom stolice, dok toksokara, toksoplazma i ehinokok mogu zahtevati krvne analize, snimanje ili druge preglede. Test bira lekar prema simptomima i mogućoj izloženosti.

Koliko često pas ili mačka treba da dobijaju preparat protiv glista?

Ne postoji isti raspored za svaku životinju. Učestalost zavisi od starosti, izlazaka napolje, lova, sirove hrane, prisustva dece i drugih faktora. Plan određuje veterinar.